preskoči na sadržaj

Osnovna škola Vladimira Nazora Nova Bukovica

 > Naslovnica
Vijesti

"Navik on živi ki zgine pošteno"

Autor: Božica FILIPOVIĆ VEG, 6. 11. 2015.

   Učenici osmoga razreda s razrednikom Hrvojem Kraljikom sudjelovali u  dvodnevnoj terenskoj nastavi organiziranoj od strane Javne ustanove "Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar"

     Napokon je došao i taj dugo iščekivani 28. 10. Svi učenici 8. razreda s uzbuđenjem su ga dočekali. Bio je to dan naše terenske nastave u Vukovar, gdje ćemo u 2 dana naučiti sve o događajima i tragedijama tijekom Domovinskog rata, a koje su zadesili i obilježile ovaj prelijepi grad na Dunavu. Probudili smo se jako rano. Zapravo, nismo mogli ni spavati od uzbuđenja. Rano ujutro, oko pola 7, krenuli smo u naše istraživanje. Put je bio kratak, ali za nas jako dug. Svako malo bismo ispitivali „Koliko još?“, a onda napokon stigli u prelijepi Vukovar.    

       

     Parkirali smo u vojarni, gdje su nam podijelili lunch pakete i dodijelili voditelja. Uputili smo se prema dvorani na dvosatno predavanje na temu Domovinskog rata i bitke za Vukovar. Kada je predavanje završilo, krenuli smo u hotel „Lav“ na ručak. Nakon ručka, u pratnji djelatnika Javne ustanove „Memorijalni centar Domovinskog rata“, išli smo u razgledavanje centra grada Vukovara. Stvarno je sada lijepo, sve su zgrade građene baroknim stilom. Dunav nas je očarao, a također i rijeka Vuka koja se u nj ulijeva.

     Križ na samom ušću rijeke Vuke u Dunav vjerojatno je ostavio najljepše sjećanje na šetnju centrom Vukovara. Podignut je 1998. g. u čast svim hrvatskim braniteljima i kao zahvala za slobodu. Spomenik je težak oko 40 tona, a visok 9,5 metara. Na spomenik je uklesan stih na glagoljici „Navik on živi ki zgine pošteno.“ Nakon razgledavanja centra, uputili smo se u Gradski muzej koji je smješten u prostor dvorca Eltz.

    Vukovarac prof. dr. Antun Bauer inicijator je i osnivač Gradskog muzeja Vukovar svojim brojnim poklonima i donacijama: stilskog namještaja, oružja, umjetničkih slika, grafika, crteža i skulptura te znatnim količinama rimskog novca i mnogim drugim predmetima, počevši od 1948. godine pa sve do svoje smrti 2000. godine.

 

    Posjetili smo i Mjesto sjećanja – vukovarsku bolnicu 1991. Kada smo se spustili u podrum bolnice, mogli smo si jasno predočiti kako je sve izgledalo za vrijeme rata. Pločice s imenima žrtava koje su odvedene i ubijene na Ovčari bilo je nešto strašno. Sve nas je veoma dirnulo, kao i prostorije u kojima su bili ranjenici, uvjeti u kojima su doktori radili… Ne možemo ni zamisliti kako je to bilo strašno.

    Popodne je već odavno prošlo pa smo se vratili u autobuse i krenuli prema hostelu „Zagreb“. Kada smo se prijavili i smjestili u sobe, pošli smo u razgledavanje Muzeja vučedolske kulture. Muzej nam se jako svidio. Vidjeli smo mnogo zanimljivih stvari, kao, na primjer, vučedolsku keramiku koja plijeni pažnju savršenim skladom oblika i smještaja ukrasa. Najpoznatija keramička posuda je Vučedolska golubica, kultna posuda u obliku ptice, bogato urešena inkrustracijama, a pronađena je 1938. na lokalitetu Gradac. Vučedolskoj kulturi pripada i Vučedolski Orion, koji se smatra najstarijim europskim kalendarom. Posuda s kalendarom pronađena je u Vinkovcima, na mjestu današnjeg hotela „Slavonija“. Četiri polja na koje je posuda podijeljena simboliziraju četiri godišnja doba, a pojedini znakovi koji se sustavno ponavljaju predstavljaju smjenu mjeseci. 

    Vratili smo se u hostel, gdje smo pogledali film o Domovinskom ratu, nakon kojeg smo se uputili na večeru.  Kada smo završili s večerom, brzinski smo se otišli spremiti u hostel i pošli u disko, gdje smo se mogli družiti s učenicima iz ostalih škola, plesati i zabavljati se uz domaću i stranu glazbu. Dan se već primakao svom kraju pa smo se vratili u hostel na spavanje.

   Pomalo nenaspavani morali smo biti spremni i spakirani već u pola 8. Odjavili smo se iz hostela, ali naš obilazak nije još završio.Nakon doručka krenuli smo u turistički obilazak Memorijalnog Vukovara u pratnji djelatnika Javne ustanove „Memorijalni centar Domovinskog rata, Vukovar“. Provezli smo se cestom koju nazivaju Grobljem tenkova. Na putu do muzeja pričali su nam o Kukuruznom putu ili Putu spasa. Tim putem je prošao i sam naš vodič, koji nam je pokušao dočarati kako je to bilo. Ispričao nam je kako su protivnici, odnosno Srbi, svim mogućim oružjem pucali na Kukuruzni put sa silosa koji su bili u blizini.

    

    Posjetili smo i Memorijalno groblje, gdje su nam govorili o Vječnom plamenu i žrtvama Domovinskog rata. Na mjestu masovne grobnice postavljeno je 938 bijelih mramornih križeva koji predstavljaju broj ekshumiranih žrtava. Na Memorijalnom je trgu, dana 5. kolovoza 2000. godine svečano otkriveno brončano spomen-obilježje s vječnim plamenom, rad prof. Đurđice Ostoje. Posjetili smo i masovnu grobnicu, Ovčaru.

   Ovčara, pokolj u Vukovaru, bio je ratni zločin koji su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći s 20. na 21. studenog 1991. godine,  tijekom srpske okupacije Vukovara, kada je ubijeno između 255 i 264 civila i vojnika, većinom Hrvata, koji su, dok su još uglavnom bili pacijenti, deportirani iz vukovarske bolnice, odvezeni u logor te potom smaknuti u divljini. To je najveći pojedinačni pokolj Domovinskog rata. Imena ubijenih uključuju jednu ženu, jednog 77-godišnjeg muškarca te jednog 16-godišnjeg dječaka. 23 žrtve bile su starije od 49 godina. Među žrtvama su i francuski ratni dobrovoljac Jean-Michel Nicolier i novinar Siniša Glavašević. Na Ovčari nisu ubijeni isključivo Hrvati, već i više Srba-branitelja grada, više Bošnjaka, Mađara, kao i jedan Francuz i Nijemac, a među ubijenima je i nećak generala JNA  Andrije Rašete, koji nije nosio to prezime, a u bolnici je izdavao lijekove. Ovčara je ime farme 5 km istočno od 

grada Vukovara, a danas, nažalost, poznate po srpskom logoru vrijeme Domovinskog rata.

   Jako smo htjeli vidjeti vodotoranj iz blizine pa smo cijelim putem nagovarali vodiča da nas odvede do njega. Uspjeli smo ga nagovoriti i uputili smo se prema vodotornju. Dok su ostale škole imale slobodno, mi smo slušali priče o vodotornju. Zatim smo pošli na ručak, a poslije ručka podijelili su nam lunch pakete i uputili smo se svojim kućama prepuni dojmova i bogatiji za jedno novo životno saznanje i iskustvo.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Izvor: Monika Kojić, 8.r. (tekst), Ana Škrnički, Antonia Barbara Brzica, 8.r. (foto), Novinarska družina


eTwinning school mission

e-Dnevnik
Ponosni!

Erasmus+ | Program EU-a za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport

 

 

Kalendar 2023/2024

Energetska obnova škole

Projekt je sufinancirala

Europska unija iz

Europskog fonda za regionalni razvoj

Škole -susjedi i prijatelji

CMS za škole logo
Osnovna škola Vladimira Nazora Nova Bukovica / Zagrebačka 28, HR-33518 Nova Bukovica / www.os-vnazora-novabukovica.skole.hr / skola@os-vnazora-novabukovica.skole.hr
preskoči na navigaciju