Osnovna škola Vladimira Nazora Nova Bukovica

   Prošlog smo petka, 23. svibnja 2014. krenuli rano ujutro. Jedva smo čekali vidjeti taj predivan biser koji je UNESCO uvrstio u svjetsku prirodnu baštinu 1979. godine.

   Put je bio naporan i dug, a vozila su nas dva autobusa agencije Astralis. Zbog dužine puta nekoliko smo puta morali stajati kako bismo se odmorili od vožnje, protegnuli i usput nešto ubacili u želudac. Trebalo je dosta snage za obilazak Plitvica. Vožnja je trajala nekoliko sati, uz odličnu atmosferu i glazbu. Cijeli se autobus orio od naše pjesme, a putem nam je vodič objašnjavao i povijest grada Karlovca te njegov geografski smještaj.

   Došavši do Plitvičkih jezera, krenuli smo u obilazak. Panorama nam je oduzimala dah, bili smo pod potpunim dojmom. Vlakićem smo došli do staze koja je vodila do Prošćanskog jezera, drugog po veličini i dubini, odmah nakon jezera Kozjak. Vidjeli smo mnoge slapove i  jezera, ali najviše nam se svidio slap visok 28 metara zvan Veliki Prštavac koji nas je i poprskao, pa pretpostavljamo da mu otud potječe i ime.

   Iako umorni i poprilično gladni, šetali smo oko četiri sata, a onda se brodićem odvezli jezerom Kozjak do kraja našeg obilaska Plitvičkih jezera. Osim predivnog krajolika netaknute prirode, vidjeli smo i brojne životinje čije je ovo stanište, upoznali nekoliko turista iz cijeloga svijeta koji su također izabrali Plitvice kao odredište svoga odmora.

     Nakon obilaska morali smo se i fotografirati, kako bismo sa sobom, osim suvenira, ponijeli i uspomene na ovo neodoljivo mjesto. Iscrpljeni i gladni uputili smo se u restoran u mjestu Rastoke na ručak, a putem smo imali priliku vidjeti predivan krajolik, rijeke i slapove.

    Nakon ručka, odnosno večere (jer je već bilo 19 sati), kupili smo još nekoliko suvenira, a zatim nastavili put kući. Na povratku smo stali kod muzeja u Turnju – simbolu napada na Karlovac u Domovinskom ratu, gdje smo razgledali izloške zbirke naoružanja. Ovaj je muzej na otvorenom posebno oduševio dečke koji, naravno, obožavaju tenkove.

    Nastavili smo put kući. Iako umorni i iscrpljeni, odlično smo se zabavljali i pjevali cijelim putem. Agencija je organizirala i kviz da provjerimo tko je najviše zapamtio o današnjem putovanju. Kući smo se vratili u kasnim večernjim satima puni dojmova, fotografija i radosti jer smo mogli vidjeti ljepote Plitvičkih jezera. Teško da će odredište sljedeće godine nadmašiti ovogodišnje putovanje, ali… tko zna!