Po čemu ćemo ih najviše pamtiti? Mnogi pomisle da će to vjerojatno biti razne nepodopštine koje su činili u ovoj školi. Možda je to u nekim slučajevima i točno. Razbijali su, tukli su se, psovali, bili nestašni i zaigrani. No, isto tako, ova je generacija imala i mnogo svijetlih trenutaka. Bili su humanitarci, dobri mještani, prijatelji, pomoć u nevolji, ekolozi, pjesnici, slikari  i još mnogo toga.

    Na završnoj svečanosti 26. lipnja u 10 sati započeli smo, svi zajedno, učenici i djelatnici škole, prisjećati se kakva je to generacija bila. A činjenica je da su bili najuspješniji razred na školi.

     Svečanost je otvorila razrednica osmoga razreda Božica Filipović Veg, pozdravila sve goste i poželjela im ugodne trenutke ovoga druženja, a zatim se obratila osmašima, svojim pačićima kako ih je često nazivala, i obećala da ih nećemo zaboraviti te da će u našoj školi uvijek biti dobrodošli. Uslijedilo je iznenađenje za sve: slikokaz s fotografijama učenika od samih početaka u školi do danas. Prisjetili smo se smiješnih situacija i događaja.

   S par riječi našim se osmašima obratila i ravnateljica Lareta Žubrinić, koja je također neko vrijeme ravnala ovim razredom. U ime osmaša govor je pripremila predsjednica razreda i naj učenica škole Tatjana Đuričić, a od nje smo čuli po čemu će pamtiti osnovnu školu i tko je bio „zločestiji“, a tko bolji učitelj. Njezin nam je govor izmamio i pokoju suzu.

     Učiteljica Lidija Medved, koja je o njima brinula od 1. do 4. razreda, donijela je razredne albume koje su zajedno izrađivali na nastavi pa su se tako svi prisjetili nekih davnijih vremena, dok su još imali mliječne zube. 

    Podijelili smo svjedodžbe, pohvalnice i poklone, počastili se kolačima, tortama i pićem, a zatim smo našoj generaciji 2013./2014. poželjeli uspješne upise, svu sreću svijeta i ostvarenje snova.

 Osmaši, sretno!