Osnovna škola Vladimira Nazora Nova Bukovica

      U goste nam je došao predavač iz Zagreba, Marko Ferek, osnivač udruge Buđenje, koji je i sam bio dijete s ADHD-om. Učiteljima je iz vlastitog iskustva pokušao približiti kako se osjeća dijete s ADHD-om, koje su mu potrebe i kako ga okolina može sputavati odnosno pružiti potrebnu podršku. Djeca s dijagnozom hiperaktivnosti nisu lijena, nepažnjiva niti zločesta, već samo drugačija od drugih i trebaju naše razumijevanje i podršku.

     Knjiga Hiperaktivni sanjari bazirana je na predavanjima autora u kojoj okuplja svoje ideje i misli, a obuhvaća dijagnostiku, liječenje te važnost samopouzdanja u djece s karakteristikama ADHD-a. Odgovara nam na pitanje tko su hiperaktivni sanjari te kako se isprepliću maštovitost, emotivnost i istraživački duh s nepažnjom, hiperaktivnošću i impulzivnošću.

     Knjiga iskreno progovara o osobnom iskustvu odrastanja kao djeteta čiji unutarnji ritam i misli nisu išli smjerom kojim je išao školski ritam. Od djeteta koje je skrivalo svoju osobnost i htjelo postati kao i drugi do osobe koja je spoznala svoj potencijal i oslobodila se očekivanja okoline, prihvatila svoju različitost i u tome pronašla neiscrpan dar. U posljednjem dijelu knjige autor preispituje društvo, obrazovanje, a kao temelj uspješnog i modernog društva postavlja prihvaćanje i korištenje različitosti pojedinaca.

Ako treniramo pticu da trči, hoće li ona trčati jednako spretno i brzo kao i mačka?

    Neće, zbog toga jer je ptica drugačija od mačke. Koliko god mi učili i trenirali pticu da trči, ona nikad neće jednako brzo i jednako kvalitetno trčati kao i mačka. Razlog tomu nije nikakav deficit niti poremećaj, već različitost. Ali ako dopustimo ptici potrebnu slobodu, ako joj se prilagodimo i dopustimo joj da se prikaže onakva kakva uistinu je, vidjeti ćemo njena prekrasna i moćna krila. Tek tada će ptica postati ptica!

     Često kada se govori o nadarenosti, prvo što ljudima padne na pamet je brzina shvaćanja, visok IQ, organiziranost i svestranost. S druge strane, nepažnja, hiperaktivnost, slaba koncentracija, neorganiziranost i sporost će biti osobine koje sigurno neće biti povezane s nadarenošću. S takvim razmišljanjem, ljudi često zaborave da biti nadaren ne znači uspješno zadovoljavati uvjete koji drugi nameću. Ukalupljivanjem bi svijet bio vrlo siromašno i jednolično mjesto. Biti nadaren je imati nešto vrijedno u sebi, pružiti svijetu nešto novo, dio svojeg pogleda na svijet, dio svoje osobnosti. A kako bi dar oživio potreban je vlastiti odabir, sloboda i ritam. Upravo je to ono što karakterizira hiperaktivne sanjare.

     Kako bi mogli nesmetano funkcionirati potreban im je vlastiti ritam i odabir. Zbog te nemogućnosti često znaju ostavljati dvostruku sliku – kao nesposobni, spori i „izgubljeni“ ali i kao izuzetno sposobni i pametni pojedinci. Na takvu njihovu osobnost bitno utječe emotivni žar koji im omogućuje da snažno dožive nešto vezano uz njihove interese zbog čega znaju ući u stanje duboke koncentracije ili hiperfokusa. U takvoj osobini leži dio njihovog dara koji im daje umjetničku crtu jer kad nešto rade, rade to strastveno. S druge strane, kad rade nešto monotono i njima dosadno ne mogu postati motovirani zbog čega postaju izgubljeni pa i plitki. Ono što ih također karakterizira je njihovo drugačije funkcioniranje uma. Ono ih čini da razočaraju na vrlo jednostavnim aktivnostima, ali im i omogućuje da iznesu viđenje nečega na potpuno novi i jedinstveni način. Kao takvi, ne čudi da ostavljaju nepotpunu i krivu sliku o sebi kod ostalih ljudi i zbog čega većina njih nailazi na poteškoće ili bude dijagnosticirana sa sindromom ADHD.                                                                                  

Izvor: http://www.budenje.hr/